The Inhabitants of Zlosela (Pirovac) and “Sjećanja na Zloseljane (“Remembering the People of Zlosela”) by Gliubomiro de Draganich Veranzio

U članku je riječ o Zloselima, odnosno današnjemu Pirovcu, mjestu u šibenskome kraju. O povijesnoj zbilji toga južnohrvatskoga naselja, kao i o obiteljima u čijem se posjedu do prvih desetljeća XX. stoljeća nalazilo, pronašlo se tek nekolicinu bilježaka. Početkom XVI. stoljeća obitelj Draganich/Draganić, kupnjom Zlosela i okolice, učvršćivanjem i opasavanjem naselja bedemima te gradnjom crkve i dolaskom kolona, postala je njezinim nasljednim vlasnikom, a pripadnici obitelji postali su nasljedni “grofovi”– “konti”. S obzirom na to da je povijest mjesta vezana za navedenu obitelj, kao i plemenitašku obitelj Vrančić, ovdje donosimo do sada neobjavljeni zapis “Memorie sui Zloseljani” (“Sjećanja na Zloseljane”) Ljubomira Draganića Vrančića (Gliubomiro de Draganich Veranzio), nastao u razdoblju između 1918. i 1922. godine. Rukopis je, gledano očima veleposjednika, važan prikaz višestoljetnoga života tamošnjega seljačkoga stanovništva. Također, daje se i etimologija naziva toga mjesta.The history of Zlosela/Pirovac is closely connected to the Draganich/Draganić and Veranzio/Vrančić families; this confirms the paper entitled “Sjećanja na Zloseljane” (“Remembering the People of Zlosela”), written by Ljubomir Draganić Vrančić (Gliubomiro de Draganich Veranzio). This manuscript, written between 1918 and 1922, portrays the life of the population of Zlosela and the events that had taken place in the period including several centuries. The manuscript describes the malice and viciousness of the local population, as well as the problems and calamities that the said two noble families had to suffer. The author explains the longstanding pejorative name of the locality (Zlosela) by this very state of facts. A detailed analysis of this toponym leads to the conclusion that the reason for its use may have also been the fact that the militant local population had been heavily obstructing the Ottoman invasion. The locality had changed its name several times; finally, in 1921, it was given back its old name – Pirovac (named after a herb), a toponym much more acceptable for the local population. This name has been retained to the present date